U ponedjeljak 20. travnja Dan je sluge Božjega p. Ante Gabrića, isusovca i misionara u Indiji, kada posebno molimo za njegovo proglašenje blaženim.

U četvrtak, 23. travnja smrtni je dan u mjesecu naše drage župljanke Anamarije Carević pa je se posebno sjećamo i uključujemo u naše molitve. To će biti posebno pod večernjom sv. Misom u 19.00 sati, koju prikazujemo i za sve dobročinitelj obnove naše Bazilike, bilo duhovne bilo materijalne.

U petak, 24. travnja u 19.30 sati, odmah nakon večernje sv. Mise u našoj dvorani – crkvi, bit će predstavljanje nove knjige p. Božidara Nagya pod nazivom: Ivan Merz – stup Crkve Božje, uz troje predstavljača i prisutnost samog autora.

U subotu, 25. travnja, na blagdan sv. Marka, bit će župni obiteljski izlet na Sljeme.
Želja nam je da osobito obitelji s djecom, a i ostali župljani koji to žele, iskoriste ovu priliku, i tjelesno se i duhovno okrijepe te da se uveća župno zajedništvo. O pojedinostima više sljedeće nedjelje, a ovo je da se može unaprijed planirati!
Svi ste dobro došli!

Mladići koji žele razlučivati o duhovnom zvanju u Družbi Isusovoj mogu se javiti p. Mislavu Skelinu ili bilo kojem isusovcu.
Kontakt i više obavijesti na plakatima.

Ulaz u crkvu/dvoranu kroz Draškovićevu 54 je zatvoren.
Novi ulaz i izlaz je kroz Palmotićevu 31, pa molimo da ga svi koriste.

Dogodit će se u Požegi 2. i 3. svibnja, a informacije o prijavi možete naći na plakatu na zelenoj oglasnoj ploči u hodniku.

Vjeronauk se održava prema sljedećem rasporedu:

U današnjem Evanđelju po Luki, čuli smo priču o dvojici učenika koji razočarani nakon Isusove smrti, odlaze iz Jeruzalema i na putu prema Emausu razgovaraju o svemu što se dogodilo. Pridružuje im se i sam Isus, ali ga oni ne prepoznaju. Isus im je putem tumačio Pisma, a oni ga tek naposljetku prepoznaju u lomljenju kruha. Slušajući ovo evanđelje, u misao mi se pojavilo pitanje: koliko puta i mi hodamo kroz vlastiti život, a da ne prepoznajemo Božju prisutnost u njemu? Ponekad u životu doživimo razočaranja – u odnosima, očekivanjima, akademskom okruženju, poslovnim planovima, karijeri, itd. Stvari krenu drugačije nego što smo zamislili ili pak završe na način koji nismo priželjkivali. U tim trenucima čini nam se kao da smo sami, zaokupljeni vlastitim mislima, u svoja četiri zida i ne vidimo izlaz. Tada smo skloni tražiti velike Božje znakove i brza rješenja, a ne primjećujemo tihu i nenametljivu Božju prisutnost u našoj svakodnevnici. Zanimljivo je to kako su učenici prepoznali Isusa tek kasnije u jednostavnom činu lomljenja kruha. Oni su osjećali da se u njihovim srcima nešto događa, dok im je Isus putem govorio, ali nisu mogli odmah to razumjeti. Takvi smo i mi svi ponekad. Ne prepoznajemo Ga uvijek odmah i način na koji djeluje, već treba proći neko vrijeme da se to razjasni. Sjećam se kako smo na srednjoškolskom vjeronauku u župi na kraju svakog susreta dijelili gdje smo toga dana prepoznali Boga u svojoj svakodnevnici. Možda je to upravo mali, ali važan korak koji i danas možemo napraviti. Pokušajmo svaki dan zastati i osvijestiti gdje Ga prepoznajemo i "vidimo"!