Obilježili smo Nedjelju Dobrog Pastira - svjetski dan molitve za svećenička i redovnička zvanja u Crkvi. Čitav tjedan posvećujemo toj nakani.
Osobito preporučamo u Vaše molitve novu časnu braću i svećenike u Družbi Isusovoj i našoj Provinciji. Također, zahvaljujemo na molitvenom zajedništu.
U te molitve uključen je naš župljanin isusovački novak Marko Balaško - za uspješan završetak novicijata ove godine.

U utorak je 23. u mjesecu, kada obilježavamo smrtni dan naše drage župljanke Anamarije Carević. Taj dan, pod misom u 18:30, molimo za nju, dobročinitelje obnove i našu Zakladu.

Svete mise i ispovijedi su prema redovnom rasporedu.

Zahvaljujemo svima na darovima u hrani, higijenskim potrepštinama i novcu, a zahvaljujem i djelatnicima našeg Karitasa na marljivom i strpljivom angažmanu oko podjele.

Zahvaljujemo svima na mnogostrukm pomaganju u Velikom tjednu, osobito u Vazmenom trodnevlju, neka svakome Gospodin nagradi njegovu velikodušnost i žrtvu.

Zahvaljujem i svima vama na vašoj nazočnosti i molitvenom zajedništvu! Neka vam je svima, dragi župljani i svi vjernici, u ime naše isusovačke zajednice, sretan Uskrs; da vam bude Dan života, dan kada ste ponovno "oživjeli", a želimo i svaki blagoslov od Gospodina za sve vas, članove vaših obitelji i sve vaše mile i drage.

Neokatekumeni će kroz uskrsno vrijeme, na teritoriju naše župe, jedan dan u tjednu, u popodnevnim satima, svjedočiti svoju vjeru onima koji ih prime. Kad Vam pokucaju na vrata, znajte da za to imaju nalog od strane njihovih nadređenih i dozvolu našeg župnika.

Župni vjeronauk se održava po sljedećem rasporedu:

Tko su to pastiri? Pastiri su čuvari ovaca. Često simboli brižnosti, odgovornosti, povjerenja. Ipak, ovaj je pastir drugačiji. On svoje ovce toliko voli da za njih i svoj život daje. I toliko je s njima povezan. One su Njegove, ali i On je njihov - “ Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje”. Dajemo li i mi sebe Bogu u svakom trenutku našeg života? Jesmo li mi ponekad ove ovce koje odlutaju iz svog ovčinjaka? Naravno da jesmo i ljudski je da jesmo. Drugi nas pašnjaci vuku i mi ih istražujemo i odvajamo se od našeg izvornog pašnjaka. No to ne znači da smo se izgubili. I dalje smo ovce našeg pastira i On dobro zna gdje smo. I daje nam prostor da ponekad zalutamo možda upravo da bismo sami spoznali da smo zalutali. Možda upravo tada krenemo osluškivati i čujemo Njegov glas koji nas potom vraća našemu pašnjaku. Prepustimo Mu se i dozvolimo da nas vodi. Predajmo Mu se kao što se i On nama predaje. Tada naš odnos počiva na povjerenju. I ako nas povede stazama kojima se bojimo poći, sjetimo se tog povjerenja. I molimo da nikada ne prestanemo slušati taj glas.