U molitvenoj osmini smo, za jedinstvo kršćana. Osmina traje do nedjelje. Pozivamo vjernike na osobnu molitvu na tu nakanu, naše zajedničke molitve pod sv. Misama i na molitvena događanja u našem gradu, koja možete vidjeti na oglasnim pločama.

U petak je 23. u mjesecu kada, povodom obilježavanja smrtnog dana naše drage župljanke Anamarije Carević, pod sv. Misom u 19.00 sati, molimo za dobročinitelje obnove i našu Zakladu .

sljedeća nedjelja je i Nedjelja Božje Riječi u kojoj smo pozvani na slavljenje, razmišljanje i širenje Božje riječi.
Ujedno će nam se pod sv. Misama te nedjelje predstaviti djelovanje našeg Centra Ignacije, a moći će se i nabaviti njihovi materijali.

U četvrtak, u 20:00 sati održan je treći susret Župne obiteljske zajednice s temom obiteljske molitve. Bračni parovi su izmjenili iskustva i izaove u molitvenom životu obitelji. Sljedeći susret je 19. veljače u 20.00 sati. Tema sljedećeg susreta bit će "ekranizacija".

Dobro došli!

Vjeronauk se održava prema sljedećem rasporedu:

Božićno vrijeme je iza nas. Jaslice se spremaju, lampice gase, blagdanski stolovi vraćaju se u svoju svakodnevicu. Vraćamo se i mi u kolotečinu radnih obaveza, rokova, školskih zadaća, briga i umora. Možda nam se čini da je radosno i svečano vrijeme ostalo negdje iza nas, zajedno s veselim obiteljskim druženjima, pjesmama i mirisom kolača. A baš ove nedjelje evanđelje nas vraća na ono što je bitno. Ivan Krstitelj pokazuje na Isusa i kaže: "Evo Jaganjca Božjega." Ne govori o onome što je prošlo, nego o Onome koji je sada i uvijek tu. Isus ne ostaje u blagdanskom okviru nego je u našoj svakodnevici prisutan i u obične dane.

Božić nam je donio svjetlo koje nije bilo zamišljeno samo za nekoliko tjedana u godini. Ono je dar koji trebamo nositi dalje kroz cijelu godinu: u obitelj, na posao, u školu, u susrete s ljudima koje volimo, ali i s onima koji nam ponekad nisu laki.

Razmišljajući o tome, zaključila sam da pod okriljem božićnog svjetla možemo i mi barem malo reflektirati tu svjetlost. Ako smo za Božić darivali jedni druge stvarima, zašto ne bismo nastavili darivati i kroz godinu onim što je još vrednije? Svojim vremenom, pažnjom, spremnošću da nekom budemo blizu, slušanjem ili talentima koje imamo? Osmijehom, ljubaznošću ili lijepom riječi?

Možda ne možemo značajno promijeniti svijet, ali Bog nas je donio na ovaj svijet s razlogom. Možemo učiniti da osoba koja je bila u kontaktu s nama ode od nas barem malo sretnija nego što je bila prije. I to je način da božićna radost ne ostane uspomena, nego postane stil života.

Ivan Krstitelj nije zadržavao pažnju na sebi nego je pokazivao je na Isusa. I mi smo pozvani činiti isto svojim životom, djelima i svakodnevnim malim izborima. Možemo se potruditi da u svemu što radimo bude vidljivo božićno svjetlo koje smo primili.

Neka nam ova nova godina, započeta u Božićnom svjetlu, bude prilika da to svjetlo ne ugasimo, već da ga nosimo dalje, vjerno i radosno iz dana u dan.