Ljetni raspored svetih misa i ispovijedi završava u subotu 5. rujna. U nedjelju, 6. rujna, ne služi se više misa u 20:30, a služe se mise u 12:15 i 17 sati.

U ponedjeljak, također, obnavljamo pobožnost krunice ponedjeljkom, kod Kamenitih vrata.

U nedjelju, pod sv. Misom u 9:30 sati oprostit ćemo se od p. Marka Petričevića, kapelana ili župnog vikara i najavljujemo novog kapelana kojega ćemo onda i predstaviti, a to je p. Boris Jozić.

Slavimo 22. nedjelju kroz godinu.

Svete mise i ispovijedi su po ljetnom rasporedu.

Obzirom da ćemo još barem nekoliko godina provesti u starom pastoralnom centru, napravljeni su neki zahvati kako bi nam taj boravak bio što ugodniji.
Pastorani centar je tijekom kolovoza okrečen, a 3. rujna mijenjat će se vrata.
Ako nam želite u tome pomoći, možete svoj dar ostaviti u sakristiji, župnom uredu ili na račun rezidencije (HR8423600001101573732), s napomenom da je dar za krečenje ili vrata pastoralnog centra.

4. rujna je prvi petak u rujnu. Svete mise, ispovijedanje i pobožnosti bit će prema vlastitom rasporedu prvog petka u mjesecu.

5. rujna je prva subota u rujnu, dan posebno posvećen Blaženoj Djevici Mariji i molitvi za nova svećenička i redovnička zvanja.

U petak, 11. rujna u 20 sati, u župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu održat će se Večer slavljenja u spomen na Anamariju Carević, jedinu izravnu žrtvu zagrebačkog potresa. Koncert organizira Zaklada za obnovu bazilike Srca Isusova i izgradnju pastoralnog centra Anamarija Carević. Na ovom koncertu, moderne duhovne glazbe, nastupit će sestre Husar i veliki prijatelji Zaklade - zbor Izvor iz župe svetog Josipa.

Ulaz je slobodan, parking je iza crkve osiguran, a svi ste srdačno pozvani da se pridružite zajedničkoj pjesmi i zahvalnosti.

U nedjelju 13. rujna zavjetno je hodočašće grada Zagreba u Mariju Bistricu. Župa je za hodočasnike osigurala jedan autobus i možete se prijaviti, a prijavljen se smatra onaj tko je uplatio 12 eura, kao cijenu prijevoza. Polazak je u 6.45 ispred hotela Sheraton.

Prvi put ćemo nositi i župnu zastavu, pa molimo da se dobrovoljci za nošenje jave župniku!

Isus nas danas traži da se odreknemo samih sebe. I postoji razlog za to; Isus kaže da inače ne možemo ići za njim. A pitanje je: koliko uopće i želim ići za Isusom? I, što to znači ići za njim? Često mi je to "odrekni se samoga sebe" nešto teško; nisam siguran ni da razumijem što točno znači odreći se samoga sebe. Otkrivam to iz dana u dan. No jasno kod sebe vidim kako često reagiram poput Petra, na prvu. Pokušavam nešto sačuvati, neku sigurnost ili idola, zadržati u svome životu, a ispod toga je često neki strah, jer što će biti ako ostanem bez toga nečega što mi daje sigurnost. No dok god se ja grčevitom držim za to nešto svjetovno i živim u uvjerenju da ću se sam pobrinuti za sebe, ja ne mogu imati priliku iskusiti kako je to da Isus brine o meni, da mi iskazuje svoju ljubav i brigu, da me mijenja i blagoslov izlijeva u moj život. Jedan od mojih idola je bio intelekt, često sam time tjerao strah da ne vrijedim, da ne zaslužujem ljubav. Iskreno, nisam ni imao želju i potrebu ići za Isusom, odreći se sebe. Ulagao sam veliki trud u to da stvorim sliku o sebi kako sam uspješan zbog svoje pameti i napora, faks i karijera su moj poligon za dokazat se i zaslužit prihvaćanje i ljubav od drugih. No Gospodin je u nekom trenutku dopustio velike padove upravo kroz bolest i faks gdje je pomalo razbijao moga idola. I pomalo sam počeo vapiti za Bogom. Tada sam bio ljut na Njega, no danas vidim da je to činio jer me voli, jer mi želi pomoći, želi mi pokazati u svakodnevnom životu da nije zamislio moj život da se tjeskobno brinem, trčim i letim a da ni ne znam kuda. Želio je da hodam kroz dan kao netko tko ima iskustvo da je voljen i da netko brine o meni. Ovih dana sam pričao s prijateljem koji uskoro ide u zatvor odslužiti kaznu. Dok smo se molili zajedno, u njegovom pogledu i iskrenom razgovoru s Isusom sam najjasnije vidio dijete koje je kapitulirao i čezne za Kristom, predaje ono što posjeduje i kontrole Njemu. U takvim susretima i molitvama možda i najviše mogu iskusiti tu Božju blizinu i Očinsku ljubav. Dok sam njega slušao, u meni je rasla čežnja da se i ja želim još više odreći sebe, predati Isusu i kušati Njegovu ljubav. No tko bi ikad išao za nekim koga nije upoznao i odrekao se svojih sigurnosti? Tu sam uz pomoć ljudi koji imaju iskustvo Kristove ljubavi, počeo više slušati o Isusu, čitati o njemu, govoriti Mu iskreno sve što mi je na srcu i doživjeti da me On čuje, učiti se zahvalnosti i prepoznavati koliko je On dobra učinio u mome životu. Krist je uvijek te moje korake ka odnosu s Njim uvelike blagoslivljao, iako mi je bilo teško na počecima biti ranjiv i iskren pred Njim. Ta iskustva su mi pomogla da počnem vjerovati Njemu i pomalo se odlučujem za Njega i odričem svojih idola.

Robert Crnko