Slavimo "Dan života".
Promićimo, u našoj svakodnevici kulturu života, odnosno poštujmo ljudski život od začeća do prirodne smrti.

U četvrtk mladi SAC-a organiziraju klanjanje pred presvetim od 22 do 7 sati, a početak animira Vis maior.
Dođimo u što većem broju!

17. veljače u 18 sati SKAC održava Pozivnjaču - događaj na kojem ekipa iz ureda i voditelji timova predstavljaju što sve u SKAC-u i Magisu radimo i kako se ti možeš uključiti.
Ako želiš biti dio radosne zajednice mladih, upotrijebiti i razvijati svoje talente za dobro i služiti – zapiši u kalendar 17. veljače, ispuni prijavnicu i dođi!
Pijavnicu možeš pronaći na SKAC-ovim mrežnim stranicama.

Otvorene su prijave za korizmene online duhovne vježbe u svakodnevici. Program je otvoren za sve dobi, a susreti su online jednom tjedno.
Prijave su otvorene do 11. veljače, prvi susret bit će u nedjelju 15. veljače u 20:15, a prijaviti se može preko prijavnice na web-u SKAC-a ili preko QR koda na plakatu u hodniku.

Za mladiće koji razmišljaju o zvanju u Družbi Isusovoj održat će se vikend razlučivanja na Sljemenu od 20. do 22. veljače, a zainteresirani se mogu javiti p. Mislavu Skelinu.

U subotu su zaređena 2 nova pomoćna zagrebačka biskupa: mons. Marko Kovač i mons. Vlado Razuma!
Pozivamo Vas na molitvu za njih.

Vjeronauk se održava prema sljedećem rasporedu:

Dragi župljani i župljanke, čitajući prvi put retke iz Pavlove poslanice i Evanđelja, moram priznati da sam se pomalo zbunila jer sam osjetila kako me pozivaju da gledam na sebe i na svijet drugačije. Danas nas sa svih strana uvjeravaju da moramo biti jaki, uspješni, pametni, "netko i nešto". Sveti Pavao nas podsjeća da Bog ne bira po mjerilima ovoga svijeta. On ne traži savršene, jake i uspješne, nego one koji su svjesni svoje malenosti i koji mu dopuštaju da ih vodi. U toj spoznaji ima nečeg oslobađajućeg: ne moram sve znati, ne moram sve moći, ne moram se dokazivati. Isusova blaženstva u Evanđelju još su dublji poziv: "Blago siromasima duhom" – onima koji znaju da bez Boga ne mogu ništa. To siromaštvo duha nije praznina, nego prostor u koji Bog može ući. Kao studentica često sam rastrgana obavezama, brigama i planovima, ali upravo u trenucima umora i nesigurnosti najlakše osjetim koliko mi je Bog potreban. Siromaštvo duha ne znači da ne mislimo, nego da znamo da bez Boga ne možemo sve sami. Isusova blaženstva kao da okreću logiku svijeta naglavačke. Kažu mi da nije sramota biti slab, tužan ili neshvaćen ako u tome ostajem vjerna dobru. Bog vidi ono što svijet često prezire. I baš tu, u našoj nesavršenosti i slabosti, On djeluje. Krotkost, milosrđe, čistoća srca i težnja za pravednošću možda ne donose pljesak, ali donose mir. Bog vidi srce koje trpi, koje traži i koje se nada, te se upravo zbog toga ne trebam hvaliti sobom, već pouzdati u Gospodina. U Njemu moja slabost postaje mjesto susreta, a moj život, sa svim nesavršenostima, dobiva smisao.